петак, 13. март 2020.

Jedan sasvim običan dan...



Radila sam od 11 sati, predamnom je bila pauza od dva sata...rešila sam da odem do obližnjeg tržnog centra (kolima pet minuta) gde su i pošta i banka, usput i da kupim neke sitnice...
U holu zgrade naišla sam na ženu koja održava higijenu zgrade...Poželela sam joj Dobar dan, lagano je podigla glavu, naslonila se na džoger i uzvratila mi pozdrav...Njeno lice je bilo umorno, video se i fizički i životni umor...nastavila je svoj posao a ja sam i dalje mislila o njoj...i tome da li je ona i koliko zabrinuta zbog svega što se dešava jer ono što ona radi bi mogao da bude problem za nju...
Dok je Merkur bio u Ribama dva puta nisam mogla da pokrenem auto...sada je kresnuo u sekundi...
Na ulicama do tržnog centra sve isto kao i svaki drugi dan...U tržnom centru sve isto...kao i red u pošti...Nema rastojanja, svi se nekako zbili kao sardine...kao da će tako brže doći na red! Jedan mladić u nekom trenutku pita...da li možete da se razmaknete i zbog vas i zbog svih nas....Niko reč nije progovorio ali su se razmakli...A onda je isti mladić pitao prilično starijeg gospodina da li ima neko mlađi da vam plati račune....Gospodin je tiho rekao da ima ali svi rade...priča nije išla dalje...
Iza šaltera već poznata lica....uvek progovorimo po koju rečenicu nevezano za uslugu...sada samo ćutanje...Broje one novac golim rukama...Kasnije u banci nešto drugačija situacija, šalterske radnice nose rukavice i glasno negoduju na nervozne komentare korisnika usluga...Dođem i ja na red, devojka iza pulta nosi naočare i stalno ih dodiruje onim istim rukavicama kojima broji novac...
U prodavnici ništa manja ili veća gužva nego obično....ali bilo je nešto neobično....veće grupe ljudi su kod rafova za brašno, ulje i toaletni pribor....U apotekama nema antibakterijskih maramica ovde ih ima...ja uzmem dva paketića za mene i sina...Na kasi sve izgleda normalno....sem što ima nešto više otvorenih kasa nego obično....Stavim svoje stvari na traku koje mogu da stanu u jednu manju kesu...ispred mene žena sa par sitnica....ugledala je maramice i pita me gde ste ih pronašli...Kažem joj da uzme jedan moj paket...jer sam već videla kako luta da pronađe a iza nas nekoliko ljudi čeka red...
Ja sam na redu, pakujem stvari i čujem....da li se zna koliko je sada zaraženih....to pita jedna gospođa devojku koja gleda u ekran svog telefona...Devojka kaže ne znam sada ću da pogledam....i posle par sekundi kaže...još sedam obolelih ukupno 31...razgovor se nastavio ali ja sam već platila i krenula dalje...Nisam imala puno vremena pa nisam ni izloge gledala...ali nešto mi je dok sam išla prema pokretnim stepenicama privuklo pažnju....Prodavačica stoji ispred prodavnice cipela i briše ruke vlažnom maramicom....Jedan mladi par nedaleko se ljubio....za njih virus ne postoji...
Vraćam se lagano kući i razmišljam...koliko puta sam dodirnula novac, novčanik, ključeve...Razmišljam i onim ljudima koji kupuju brašno i ulje....o ženama koje po ceo dan rade sa novcem...o ženi koja čisti stepenište, lift...Ispred zgrade kafić....radnici preuređuju baštu, postavljaju nove stolove...život ide dalje...Šetaju majke sa decom u kolicima....parkić pun dece i starijih ljudi koji sede na klupama i gledaju svoje mališane kako se igraju...oko njih su i kućni ljubimci...
I da....nisam videla nikog da nosi masku preko lica....sem jedne žene ali ona je masku nosila oko vrata....Da ne znam šta se dešava rekla bih....jedan sasvim običan dan....
Prvo što sam uradila kada sam ušla u kuću je to da sam oprala ruke....dva puta :), ostalo mi je nekih pola sata pauze pa sam rešila da pogledam vesti...."U moru uznemirujućih vesti u vezi sa epidemijom korona virusa, pojavila se i jedna lepa - usred karantina dvoje Rusa je našlo ljubav". A ja sam baš jutros pisala o ljubavi u doba korona virusa :)...Bila je još jedna vest....Korona neće još dugo, uskoro prolazi....Jedina misao koja mi je prošla je Daće Bog....




Нема коментара:

Постави коментар