среда, 29. јануар 2014.

Retrogradna Venera...."Nema života od sećanja".....


I tako, bliži se kraj  Venerinog retrogradnog putovanja... 

Na put je krenula još prošle godine :-).... istog dana kada je počela zima, kada je Sunce prešlo u znak Jarca...beše to 21.Decembra 2013... u vreme svih mogućih i nemogućih proslava i slavlja...

U retrogradnu avanturu krenula je sa 28* Jarca... to putovanje završava na 13* Jarca.

Kupila je povratnu kartu (datum povratka 31.Januar)... a krenula je na put preispitivanja i procenjivanja.... Na koji inače ide na svakih godinu ipo, i svakih osam godina...... menja samo kofere...

Aranžman je obuhvatao: Procenjivanje i preispitivanje romantičnog, ljubavnog života, ali i materijalnog.... preispitivanje i procenjivanje stava i odnosa prema ljubavi, novcu i svega onog što cenimo i na određeni način vrednujemo... Veze, odnose sa ljudima iz okruženja... Nju najviše zanimaju oni emotivni odnosi i veze, ali pozabavila se i prijateljskim, porodičnim, rođačkim...

Na put je krenula i da se "razračuna" i sa prošlošću... Ponela je i kofer uspomena...

Zaštitila se oklpom Jarca, uzela od njega dovoljno ozbiljnosti, hladnoće, discipline da preživi ovaj svojevrsni put....

Na taj put je povela i nas....

Neko kofer nije ni otvarao, mnogi ipak jesu....
Kako smo svi različiti svako je imao svoj put... svoju mršrutu! Neki su stajali usput da se odmore, neki nisu jer su želeli da se taj put što pre završi...
Na tom putu sretala je (i vi sa njom) razne ljude....neka nova lica a tako poznata, ali i ljude iz prošlosti sve sa nedovršenim pričama... Susreti sa pitanjem u očima i na usnama odkud sada pa ti.... ili dobro je što sam te srela... 
Uspeh puta kod mnogih je zavisio baš od ovih susreta....

Oni koji na ovom putu nisu imali nikakve susrete, neki jer to nisu hteli, drugi jer ovo nije vreme za njih (već u nekom drugom ciklusu i nekom sledećem putovanju), putovanje su iskoristili da u samoći sami sa sobom razreše neke dileme i shvate sve greške iz prošlosti. I spoznaju kako sebe vide u nekom budućem odnosu i budućoj vezi.... kada se sa puta vrate...

Oni koji na put nisu pošli sami, na taj put su i krenuli da vide gde su u prošlosti grešili i da li će put završiti u dvoje ili sami...

Zapravo, ovaj put je bio više put u prošlost gde je ona (ali i vi sa njom) mogla najpre da sretne samu sebe...onakvu kakva je u prošlosti bila.... i taj susret je mnogo važniji od svih drugih...  Ta tačka puta je negde bila presudna...Taj susret je pre svega tražio odgovor pre svih odgovora....Koliko ona voli sebe....ili koliko VI volite SEBE.... Tek na kraju ovog puta i ona i vi dobićete taj odgovor....zapravo imaćete i sve druge odogovore...
.......

Dnevnik putovanja....




"trazili smo se po prethodnim zivotima"...
Nove veze u vreme ovog puta (ciklusa) imale su ono nejasno pitanje "da se već nismo sreli ranije". Nove veze sa primesama starog, već viđenog, proživljenog... Možda ne oči iste boje, ali način na koji se smeje.. ili nešto sasvim drugo ali tako prepoznatljivo... Tek neka iskustva, priče i obrasci koji se već nalaze u našim životnim pričama - natalnim kartama...


Provincijalka  
"o da mi je da se samo još jednom zaljubim"...
 

"nedostaje mi naša ljubav"
Ipak ono što je na ovom putovanju najviše radila ova Venera, kod svih nas bez izuzetaka je bilo preispitivanje.... To i jeste njen cilj, to i jeste energija retrogradnosti. Preispitivanje veza u kojima ste (oni srećniji:-)... mada su i ovde su duhovi prošlosti bili prisutni....Sećanja na ljubav kakva je nekada bila... I pitanje da li je vredno trajanja... 


Nedostaje mi naša ljubav 
"Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud"...
 


"Ja pamtim samo masline i more"
Oni koji su bili sami, imali su priliku da se pitaju i zašto su sami....da se sete i lepih i ružnih stvari, da preispitaju sebe.... gde su kada su emocije u pitanju....I kako će da nastave svoj život kada se sa puta vrate....Hoće li u svoj život pustiti novu ljubav, hoće li konačno preuzeti sudbinu u svoje ruke....

Prolaze neke slike 
"i da me puste i da mi brane
ja kada pamtim pamtim samo lepe dane"
 


"od kud ti kao sudbina"....
Opet bez obzira na status, mnogima je ovo putovanje donelo nekog iz prošlosti, nekog sa kim nismo završili priču, neki mostovi i ako spaljeni tražili su  da se ponovo sagrade...Ta energija je toliko jaka da je mogla u naš život da privuče neke davne priče, ili ne tako davne ali završene.... Zapravo one koje smo mislili da su završene... a nisu, očigledno da nisu kada su se pojavile opet pred nama... Energija koja traži da se nešto dovrši, završi ili baš suprotno (ponovo) ostvari... Najviše su se vraćali oni koji su nam najviše i bola zadali....Kod nekih je taj susret dočekan sa tugom, negde potpunom ravnodušnošću, negde sa radošću.... 
Svaka priča je za sebe... Kao film, kao roman, kao stranica dnevnika...


Otkud Ti ko Sudbina  
"kad si mene davno ubila
od kud ti kada sam te sakrio
da te ne bi volio"
 




A svi redom gotovo bez izuzetaka.....

Veruj, nema života od sećanja
Dao bih milijardu dinara
Za jedan sekund prvog poljupca



"Nema života od sećanja"...
I ono što je svima negde ovaj put "radio" bez obzira da li smo u vezi (dugoj, kratkoj, novoj), ili sami,  su sećanja... Sećanja na neku ljubav prošlu, na prvu možda, na onu životnu, na nikada ne prežaljenu, na prvi poljubac, dodir...I pitanje ima li ili nema života od sećanja... 


Sećam se Prvog Poljupca 
ne osećam ništa, samo se sećam...

Iskreno se nadam.... da je ovaj put ispunio vaša očekivanja...da ćete kofer spremiti u ostavu i da ste rešeni da život nastavite na najbolji i najlepši mogući način...jer

"Život je kraći nego što čovek misli." - Sto godina samoće


 






1 коментар: