среда, 15. август 2012.

"Docrtaj smajlija na svaki turobni lik..."

Jedno pismo, jedna tuga, jedan život ispisan u nekoliko redova... Na raskrsnici života pogrešno izabran put, kajanje, očaj, nezaborav... Pismo, sigurna sam pisano kroz suze, upućeno meni lično, tako da vam ga ni prepričati ne mogu. Pisala ga je žena nekoliko godina mlađa od mene, koja živi negde tamo daleko i kojoj ovaj Blog unosi nadu ili njenim rečima napisano ulepšava život. Naravno da mi gode ovakve reči, ali poenta nije u tome.. Pismo nije napisano slučajno u baš ovom trenutku, jer po njenim rečima ona ovaj Blog čita već godinu dana svako jutro. Napisano je sada jer tuga i bol koju nosi odavno sada je kulminirala. Ona ništa ne traži od mene, sem molbe da nastavim i dalje da pišem... A ja se pitam koliko boli može da izazove jedan aspekt, jedan tranzit, i zato i danas pišem o njemu, danas kada je tačan (egzaktan)...Mars na 24*/Saturn na 24* Vage!!!

Ona kaže da je sa tugom naučila da živi, i ja joj verujem, i da imam neku moć, neku čarobnu lampu, ili neki čarobni štapić, rado bih to iskoristila sada. Naravno da nemam, moja lampa, moj štapić su reči, mada mi sada svaka reč zastaje u grlu. Ja sam njenu tugu proživela u trenu, sa njom sam zaspala i jutros se probudila...Tražim reči od jutros, tražim smisao, tražim čudo!!! Jer ja u čuda verujem!!! Verujem i u energiju misli. Veruje i žena koja je preživela istinsku patnju, jer pismo tako i završava sa verom da čuda postoje. I pitanjem koje ne traži odgovor, može li se vratiti tamo na onu raskrsnicu, gde je izabrala pogrešan put? O tome razmišljam sve vreme, sa tom rečenicom sam i zaspala, ako sam i spavala i sada dok ovo pišem samo o tome razmišljam...Moj Neptun, moj Jupiter u čuda i čarolije veruju, veruju i u molitvu i u moć izlečenja molitvom... Ne bilo koja molitva, već ona iz srca, iz duše, samo moja, samo njena, samo vaša...Svaka tuga, je tuga za sebe... Tuga i bol ne prestaju ako prestanemo da mislimo na njih, tako da neki saveti iz takozvanih knjiga samopomoći ne pomažu. Bol neće prestati ako se ignoriše. Da li suze pomažu? Opet individualna stvar. Pozitivne misli? Naravno da pomažu, ali to je dug proces i za njega kao i za mnoge druge stvari u životu potrebno je verovanje...Praštanje? Naravno da pomaže, najpre treba oprostiti sebi, a onda i drugima. Zaboraviti je najteže, ponekad nemoguće.

Mesec u Raku
Nikakvo čudo nije što je pismo stiglo upravo sada, što ja ponovo pišem na istu temu, kada znam i kada znamo da je je Venera u Raku. Ova Venera traži toplinu... ova Venera ima dušu (Rak-Mesec), a duša luta, traži, kopa po prošlosti i pita se gde je pogrešila? I Mesec je u Raku i danas, bio je i juče, bio je posle ponoći 14.avgusta kada je stiglo ovo pismo.. Mesec je dok sam čitala pismo bio u opoziciji sa Plutonom, što je i donelo iznenadni izliv osećanja i sa njene i sa moje strane..., jer što da ne kažem i ja sam zaplakala...a kvadrat sa Uranom, doneo je bar meni i neku uznemirenost, pokrenuo je i neka moja sećanja (Rak)... Dok ovo pišem, pretpostavljam da su i vaša o-sećanja na iskušenju... Mesec je u tom trenutku dodirivao Veneru (konjukcija), i žene (Mesec, Venera) razmenjuju misli i osećanja. U celu priču su se na svoj način upleli tranziti, ovi isti koji su dotakli Mesec. I Venera je uznemirena Plutonom od preko puta (opozicija), koji zbog Jarca (i Saturna) u ovu priču unosi strah, njen jer je mislila da je zaboravila, da je oprostila, a očigledno da nije i moj jer sam se i sama suočila sa svojim strahovima... jer da se ne lažemo svi ih imamo. I da tu nije kraj, da ne bude dosta pobrinuo se Uran koji je u sve ovo uneo nemir, i iznenadnost, iznenadno saznanje da nešto još traje, da nije gotovo, a zapravo odavno jeste. Koji ovde u njenom slučaju traži oslobađanje, traži slobodu, a nje nigde nema... Jer da bi bili slobodni moramo se osloboditi nekih tereta koje nosimo na duši... Ova žena se prepoznala u mom tekstu od preključe, kaže u svakom redu u svakom slovu... Prepoznala je i bol koji je krenuo od pre neki dan, od onog trenutka kada je Mars prišao Saturnu u Vagi, jer je upravo tada pokrenuo i Veneru u Raku... I da ništa nije slučajno, govori i to da je Uran u Ovnu, a da je Mars njegov vladar, a Pluton u Jarcu sa Saturnom vladarem i eto života koji se vrti u krug... a vrteška bolna. I obe planete i Uran i Pluton retrogradne, obe uvlače prošlost u priču, vraćaju unazad, kopaju po skrivenim delovima i psihe i duše... Sve je to veliki začarani krug!!! A danas je tačna egzaktna konjukcija Marsa i Saturna... i dok pišem osećam njenu bol kao svoju... i saosećam se sa njom i njenim bolom (Venera u Raku, Mesec u Raku), i ovog trenutka nemam konkretne reči utehe, ali rekla sam vam već ona utehu i nije tražila. I svesna je da ovde nije kraj, da je tek počelo, jer danas T-kavadrat dobija na intezitetu... Rado bih se našalila, ko preživi pričaće, ali ovde to u ovom trenutku ne pomaže... Pomaže da se bol podeli, prepriča, napiše, izgovori... i evo saveta za sve nas, za sve vas koje ovi tranziti muče, rasturaju, suočite se sa bolom, ne plašite se, ne strahujte... Jer strah ovde donosi bes, ljutnju, a bes još više strahova... Izađite iz tog začaranog kruga...Ne znam kako doduše kada ne pomaže ni Mesec koji već treći dan u Raku, "razbija" i on, posebno od jutros kada pravi kvadrat sa ovom konjukcijom Marsa i Saturna... Ipak strpljenjem, suzdržavanjem, i mirom... i velikim srcem!!! Pomoćiće ovde Sunce u Lavu u sekstilu sa ovom omraženom konjukcijom, daće energiju, hrabrost, snagu... Pomoćiće iskreno se nadam i Merkur u Lavu u trigonu sa Uranom sa dobrim opažanjima, novim, svežim mislima... Pomaže i razgovor sa dragim ljudima, pomaže reč izgovorena ili napisana, pomaže muzika, pomaže dan suncem okupan..pomaže vera u bolje sutra, pomaže molitva, pomaže zagrljaj, osmeh, poljubac...Pomoćiće i Mesec kada uđe u Lava večeras u 8:05pm, kada bude u konjukciji sa Merkurom, kada će doći do manjih promena, kada možete dogovoriti susret sa drugaricom, vaših godina, ili nekom starijom iskusnijom, pomoćiće i svaki razgovor..., a ja očekujem još jedno pismo,
Venera u Raku
gotovo sam sigurna u to... Baš tada u to vreme Venera će biti na 7* Raka, u kvadatu sa Uranom na 8* Ovna, i u opouiciji sa Plutonom na 7* Jarca!!!  Mars će se "odlepiti" od Saturna za jedan stepen i mi idemo dalje... Ne razmišljajte o rastanku dok ovi tranziti traju, naravno ako rastanak možete da sprečite, sačekajte bolje dane za odluke... Ako do rastanka dođe (juče sam gasila jedan požar ali bezuspešno:-(, onda bar razmišljajte zašto je to tako, i da li je možda tako bolje... Možda i nije sve tako crno, možda jedna svađa neće uništiti ono što ste gradili neko vreme. Postoje i pametniji načini da se iskoristi ova energija Venere, ovaj višak energije, malo mašte koja može svašta i rešenje uvek postoji ako ima dobre volje... 

Ovih dana sam prosto opsednuta ovom pesmom, vrti mi se u glavi, dok vozim, šetam, pijem kafu u društvu, gledam u nekog ko mi je zagonetka još veća nego ikada... Đole kao da je meni pisao ovu pesmu..

Đorđe Balašević - Osmeh se vratio u grad 

 

Dugo se šuška i već se ćinilo da je sve fama o tom
Ko stara puška prvo se dimilo
A onda grunulo kao grom

Još nisu pustili tu vest u etar.ali proneo se glas ko vetar
To se čekalo kad tad al eto izvesno je sad
OSMEH SE VRATIO U GRAD
Sprema se fešta silazi s kulice
Odnesi srcu lupkanje
Tu si bar vešta da sludis ulice

Kad uzmeš one cipele za cupkanje
U tvom ogledalu je lik iz bajke

Za kim zvone daire i balalajke
Ono što je grajilo ono što je sjalilo samo se pritajilo
U tvom ogledalu je lik iz snova
Ona stara alijas ko nova

Uz tvoj korak okretni taj karneval pokretni
Čitav svet je mažoret
Po rubu duge hodati na dlanu mraz zapupiti
Šta jos o tebi dodati,
Da te je lako prodato al te je teško kupiti

Uz grivu vetra poleći sa svojom senom naći sklad
Sudbinu sebi proreći i biti povod ponekad
DA OSMEH NAVRATI U GRAD

Podigni prstić, docrtaj smajlija na svaki turobni lik,
To je tvoj krstić,tvoja amajlija koja te izbavlja od svih

U tvom ogledalu je lik iz mašte, čujes fanfare i pleh
Ma neka prašte! Zapis je u runama
Magija u strunama,praznici su u nama
U tvom ogledalu je lik iz snova, ona stara, alijas nova
Ona stara alijas ko nova uz tvoj korak okretni
Taj karneval pokretni čitav svet je mažoret
Po rubu duge hodati na dlanu mraz zapupiti
Šta još o tebi dodati da te je lako prodati
Al te je teško kupiti
Uz grivu vetra poleći, sa svojom senom naći sklad
Sudbinu sebi proreći i biti povod ponekad
DA OSMEH NAVRATI U GRAD!

 

 




6 коментара:

  1. DRAGA ZVEZDANA NEOSPORNO JE DA IMATE SPISATELJSKOG DARA A I DUŠU (JER ČITAMO I IZMEĐU REDOVA).EMPATIJA JE DAR ISTANČANIH DUŠA I NA TEKST BI SE OGRIJEŠIO SVAKO AKO BI REKAO DA IMA ŠTA DA DODA ILI ODUZME.KAŽU DA SU SUZE BOŽIJI DAR I DA JE GUBITI TEŠKO SVE DOK SE NE IZGUBI SVE.TO ZNAJU ONI KOJI SU TO DOŽIVJELI...SVAKO DOBRO VAMA I VAŠOJ ČITATELJKI POZ ALEKSANDRA

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Aleksandra,
      Hvala za lepe reči...gode!
      To pismo je bilo emotivne prirode, večni muško ženski (ne)sporazum, ljubav i pitanje jel smo mogli drugačije. Posle teksta dobila sam odgovor a on je bio takav da me je uverio da život ide dalje...
      Jedno drugo pismo koje je došlo samo dan posle me je izbacilo iz ravnoteže, toliko da me nije bilo nekoliko dana, nisam mogla ni da odgovorim na sve vaše komentare...
      Priča je mnogo teža, mnogo bolnija, takva da nikome,ali nikome ne bih poželela...
      U jednom od mojih tekstova ja spominjem čarobni štapić i lampu, ali čak i ja znam da čarobnih rešenja za bol nema...
      Ne želim da ovo pretvorim u patetiku, ja moram dalje, posebno ja jer me je život više puta naučio da moram da ustanem posle svakog pada...
      Na pisanje Bloga sam se i odlučila iz razloga koji su možda sebični, a oni su da pružajući utehu drugima, tešim i sebe...
      I kao u podnaslovu ovog Bloga, ja sam ovde da preko zvezda ukažem, pokušam da razjasnim, a vi ste ti koji donosite odluke.
      Pozdravljam te Aleksandra i želim ti sve najbolje:-)))

      Избриши
  2. Draga Snežana, čini mi se da i ja trenutno spadam u tu grupu, kao i vaša tužna čtateljka...razara me pomisao na događanja koja su se zbivala prošle godine u ovo vreme...:(

    Inače, imam konjukciju Saturna i Marsa u natalu i Veneru opozicija Uran.

    Kako su sad Venera i Uran prave kvadrat očekujem da se nešto desi...da se nešto iznenada pokrene...

    Veliki pozdrav. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Jelena,
      Sudbina ima ponekad više mašte od nas samih, i onda kada mislimo da izlaza nema, da nam se ceo svet ruši, dogodi se nešto što nas demantuje... Ništa ne traje večno... Ko zna zašto je tako, ali već sam negde napisala kolo se okreće i mi sa njim, danas gore, sutra dole i tako u krug....
      Tu konjukciju u tvom natalu ne treba da posmatraš obavezno kao lošu, jer Mars hoće napred, Saturn pomalo koči, razmisli ko zna zašto je to dobro....a sigurno jeste.
      Venera opozicija Uran....tebi bar nikada nije dosadno, šalim se naravno, pronađi ravnotežu, ne biraj stranu u toj opoziciji, nađi meru ... posebno meru za slobodu koju Uran traži, a traži i uvek će da traži. Kada malo bolje razmislimo ljubav i jeste SLOBODA!!!

      Inače to sa prošlošću sigurna sam da je povezano sa retrogradnim Uranom i retrogradnim Plutonom koji su u T-kvadratu sa Venerom (osećanja), zato si se ti vratila u prošlost. Ne beži od prošlosti, ona je deo nas...polako vidi šta to ovi aspekti poručuju i šta žele od tebe, vidi koje lekcije treba da prođeš još jednom...
      Vrlo je moguće da kvadrat nešto pokrene, ti budi mirna i čekaj i piši bilo bi dobro da nam preneseš svoje iskustvo ...

      Pozdravljam te Jelena, želim ti sve najbolje:-), posebno da što pre napustiš grupu tužnih...

      Избриши
  3. Dragi Smeško,
    ko ima imalo prijemčivosti za saosećanje, ne moze a da ne bude dirnut Tvojim rečima, a posredno i dešavanjima u životu te ženice.
    Dugo nisam komentarisala Tvoje tekstove ,ali ovaj me posebno dirnuo (natalni mesec u Raku :)).
    Tačno je da ne deluju reči iz mnogobrojnih knjiga tipa samopomoći i sličnih. (probala sve :))) Pomaže meditacija, molitva (koja je takođe meditacija)... Meni pomaže još nešto: verovanje da je ovaj život (baš takav kakav jeste ) MOJ izbor. Elem, ako verujemo u koncept inkarnacija, onda znamo da smo SAMI birali (u dogovoru sa drugima koji su sada u našem životu) uslove i situacije u kojima živimo. Ako to vodi (a vodi) učenju lekcija i usavršavanju svoje duše, onda nema razloga za preteranu tugu i bol. Sve je BAŠ kako treba da bude.Dakle, kada se desi nešto što pretenduje da donese bol i tugu , treba reći: OK, to je bio moj izbor,to je dobro za evoluciju moje duše!
    Neko bi pomislio da mi cvetaju ruže u životu ...naprotiv, suviše boli i patnje je bilo (Saturn opozicija Mesec)dok nisam usvojila ovaj model ophođenja prema životu! Preterano bi bilo reći da se treba radovati nekom neprijatnom događaju,ali ga možemo posmatrati kao iskušenje iz kojeg treba izaći jači i spremniji za dalje.
    Biću srećna ako sam bar malo doprinela drugačijem načinu prihvatanja onoga što nam nosi život...
    Svako dobro svima !
    Pozdrav, Radmila

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E Rado, Radmila, primetila sam da te nema...
      Ne bih ništa dodavala na ovaj tvoj tekst, jer ja mnogo cenim ljude koji su pronašli svoj način ili model "hvatanja u koštac" sa životom, cenim i poštujem... Cilj i jeste da svako od nas dođe do svog načina i modela... na ovaj ili onaj način...sam ili uz nečiju pomoć, svejedno je...ipak iskustvo je ovde najbitnije... I učenje na greškama, najbolje svojim, mada neretko i tuđe kreške mogu da pomognu...Mada šta su zapravo greške... naši izbori zar ne.

      Mesec u Raku... Venera je pretpostavljam ili blizu ili će tek da bude blizu... svejedno sigurna sam da i ti na svoj način osećaš ovaj tranzit Venere...

      Pozdravljam te i želim sve najbolje, i piši kad god stigneš ili poželiš, obradujem se svakom tvom komentaru

      Избриши